Sonar, lidar, radarski/optički protok

Stoga, ako triangulacija putem satelita nije dobar način da se izbjegne tlo, pokušajmo to "vidjeti" direktno!

Trenutno postoje najmanje tri gotove tehnologije dometa koje mogu odašiljati signale i vidjeti koliko dugo je potrebno za odbijanje: sonar, lidar i radarski modul sada se mogu koristiti.

Međutim, ovi senzori imaju slabosti:

Slabost 1: apsorpcija

Neke površine jednostavno ne poskakuju. Zavjese i tepisi upijaju ultrazvučne valove, tamna boja apsorbira lidar, a voda mikrovalove. Ne možeš pobjeći od onoga što ne vidiš.

Slabost 2: fazne smetnje

Postoji interferencija signala između senzora. Šta se događa kada spojite više identičnih senzora? Kako znate da signal koji ste otkrili pripada ovom senzoru? Čak i jedan senzor mora sam da se nosi sa preslušavanjem i čeka dovoljno dugo da eho nestane.

Signali se mogu "kodirati" (u osnovi šifrirati) tako da je svaki signal jedinstven, ali to povećava složenost uređaja. * * Dobro rješenje je polu-randomizirati plan signala, tako da vrijeme neće biti zaključano i uvijek će biti prevareno signalom sinhronizacije.

Optički senzor protoka je drugačija metoda, koja koristi kameru za promatranje da li objekt u sočivu postaje sve veći (što ukazuje da se tlo/zid brzo diže), manji (kada prepreka nestane) ili klizi u stranu. Kamere ne ometaju jedna drugu kao sonar. Ako ste zaista pametni, možete procijeniti nagib i druga 3D svojstva.

Optički senzori protoka i dalje imaju "apsorpcionu" slabost. Potrebna vam je dobra teksturirana površina da bi vidjeli tok, kao što njihov optički miš ne može raditi na staklu. Oni postaju sve popularniji, jer je streaming računarstvo sada nešto što možete staviti u FPGA ili brzo ugrađeni računar.